dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Ne znam kako postupiti

« Agresivni dvogodišnjak

Ljutnju je dobro "ispuhati" i umjesto da bespomoćno gledate kako on udara druge ljude, možete mu ponuditi alternativu. Istovremeno za agresivno ponašanje prema drugim ljudima razvijte nultu toleranciju. Nemojte puno upozoravati i opominjati. Odmah reagirajte.

Moj dvogodišnji sin vrlo je agresivan, neprestano nekog udara, grize, gura, drugoj djeci na silu pokušava oduzeti igračke. Često udara i odrasle, nekad i bez povoda. Ne znam kako postupati kad tako nešto napravi. Uskoro bi trebao krenuti u vrtić i to će tamo biti dodatni problem, puno veći nego sad kad se agresija svodi na goste i eventualno djecu na igralištu. Što je uzrok tom njegovom ponašanju? Je li to normalno da dečki pokušavaju riješiti stvari na silu? Je li to vezano uz njegovu dob ili neku tajnu osobinu ličnosti? Nesretna mama

Aristotel je rekao: "Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali ljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način - to nije lako." E pa, ako nije bilo lako Aristotelu, zamislite kako je tek malim dvogodišnjacima! Vaše je dijete u dobi koja je osobito zasićena ljutnjom, a vrlo malo iskustvom i socijaliziranim ponašanjem. Ljutnja sama po sebi ne predstavlja problem. Ona je jedna vrlo korisna emocija koja nam služi prikupljanju energije za uklanjanje zapreka koje su je u prvom redu i izazvale. Problem izaziva način ponašanja koji ljutnja uzrokuje. Uloga roditelja je pomoći djetetu da prepozna svoju ljutnju i izrazi je na prihvatljiv način. Ne uskraćujte i ne branite djetetu osjećaj ljutnje, nemojte tražiti od njega da se osjeća onako kako vi mislite da bi trebalo. Ali naučite ga i jasno mu dajte do znanja kako želite da se ponaša.

Ljutnju je dobro "ispuhati" i umjesto da bespomoćno gledate kako on udara druge ljude, možete mu ponuditi alternativu. Možete mu oformiti "Ljutilište" i naučiti ga da se njime služi. Ubacite nekoliko jastuka za udaranje, pastele za šaranje, glinu od koje može izraditi predmet ljutnje, pa ga gnječiti i udarati (pripremite podlogu obloženu najlonom!), kutiju s rupom u koju može vikati i slično. Istovremeno za agresivno ponašanje prema drugim ljudima razvijte nultu toleranciju. Reagirajte iste sekunde kad se takvo ponašanje pojavi. Nemojte puno upozoravati, opominjati, ponavljati se. Dijete će vas prestati doživljavati. Ukoliko je potrebno, možete dijete kazniti stavljanjem u izolaciju odnosno u tzv. time-out. Kod male djece to obično znači odvesti ga u prostoriju u kojoj će biti samo ili ga staviti da sjedi na stolici 2-5 minuta. Minute počnite odbrojavati tek kad se dijete smiri, a za vrijeme trajanja kazne nemojte dolaziti do djeteta i s njime razgovarati.

Važno je djetetu pokazati da agresivno ponašanje nije poželjno niti prihvatljivo. Vaš je zadatak postaviti jasne granice. One pružaju djeci osjećaj sigurnosti. Iako ih čvrsta pravila znaju razbjesniti, djeca se osjećaju sigurnije kada se zna tko je glavni i odgovoran.

Ukoliko u tome niste uspješni i dijete shvati da zahvaljujući agresivnom ponašanju profitira, situacija će se samo pogoršavati. Ako njegove burne scene dovedu do promjene vaših odluka, ako mu počinjete popuštati zato da biste izbjegli neprilike u javnosti ili ako mu dajete sve što želi samo zato da biste ga smirili, onda upravo vi potičete takvo ponašanje.

Imajte na umu da važnu ulogu u usvajanju društvenih pravila igraju osjećaji srama i krivnje. Oni izazivaju ekstremnu nelagodu pa većina roditelja nastoji sačuvati svoju djecu od tih strašnih osjećaja. Međutim, želimo da dijete iskusi sram kada učini nešto čega se treba sramiti (npr. ugrize drugo dijete). To je sramotan čin. A strašan osjećaj srama odvraća ga od ponavljanja takvog čina.

I još jedna važna napomena. Kada vaš dvogodišnjak postane ljut i agresivan, nemojte i vi postati agresivni. Ne želite agresiju "liječiti" agresivnošću. Što ste vi uzbuđeniji, to će se dijete lošije ponašati. Djeca uče promatrajući i vjerno nas oponašaju. Ako roditelj probleme rješava udaranjem, zašto ne bi i oni? Stoga zadržite smirenost, ali i odlučnost. Ako vas uhvati bijes, otiđite, prošećite, zamolite nekog hladne glave da uskoči u pomoć. Razvojem vlastite samokontrole postajete model ponašanja kakvo želite vidjeti kod svog djeteta, a pokazivanjem ljubavi i razumijevanja za njegov osjećaj ljutnje liječit ćete njegovu frustriranost bolje od bilo koje "boksačke vreće".