dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Život mi je agonija

« Toksična veza

Prestanete li se na trenutak baviti njime i zagledate li se u sebe, možda ćete otkriti da se niste zaljubili u njega nego u svoje osjećaje čarobnosti i savršenstva, svoje nade i fantazije o životu s njim, kakav biste mogli imati samo kad bi on… Bio netko drugi?

Molim savjet, pomoć. Imam 48 godina, po struci sam diplomirani inženjer, a bila sam tri godine u vezi s osam godina mlađim pravnikom. Na početku veze (nakon šest mjeseci) on je tražio vrijeme za sebe, vjerojatno zbog erektilne disfunkcije. Počeo je hodati s drugom curom ‘da vidi gdje je’. To sam pokušala shvatiti i nakon par mjeseci pristala sam ponovno biti s njim. To mi je uvijek u dubini bilo bolno... Cijela naredna godina je bilo čisto navlačenje s njegove strane, mislim da nikad nije prevladao kompleks mojih godina, naročito pred okolinom. Nakon godinu i po veza se stabilizirala, rekao je da je sve složio u glavi, da je shvatio da me voli. Bila sam se i razboljela i on me njegovao i zbog toga se uselio k meni. Posljednju godinu živjeli smo zajedno u mom stanu, vjenčanje je bilo nešto s čime ćemo uskoro formalizirati vezu. Bili smo opušteni i seks je bio OK. Potaknuo je pitanje djeteta, a ja sam počela razgovore o in vitro fertilizaciji. To nije želio zbog ‘brige’ za mene… Nakon nekog vremena počeli su nekakvi povremeni popodnevni treninzi. Kasnije mi je rekao (pred iseljenje) da je išao na kave s prijateljicom-kolegicom iz mjesta gdje radi, malo udaljenog od našeg, a to mi nije odmah priznao jer ‘ja to ne bih razumjela’, a trebao je s nekim pričati jer mu se ‘cijeli svijet sveo na mene !!?’ Vratio se natrag u svoj stan zbog "moga pritiska" s potpomognutom oplodnjom. Treba mu vremena i prostora! Za što? Želio je da se viđamo i izlazimo, ali ja na to nisam pristala. Pričao je da se lomi između "racionalnog"- da kao njegovi vršnjaci i kolege ima ženu svojih godina i djecu i "emotivnog"- mene. Nakon 4 mjeseca napisao mi je da je "ona" trudna...., a ‘mogli lijepo i dalje živjeti da ja nisam forsirala IVF i tu priču o djeci..... Promijenila sam broj mobitela ..... Nazvao me na posao i rekao da je napravio veliku pogrešku, da je mislio da će zavoljeti tu malo mlađu ženu, mislio je da će ljubav doći, ali mu ja ne izlazim iz glave i ne zna što će. Ne vjeruje da će je oženiti i nije sretan... Pitao me je da promislim mogu li prihvatiti da on plaća alimentaciju za dijete!!! Od svega - izdaje naše veze, prijevare (emotivne i fizičke) on poantu stavlja na alimentaciju!? Rekla sam mu da mu nisam ni sestra ni majka da mi priča o nečem što sam ja htjela za nas, a on je to realizirao s nekim drugim - da je to njegov život i da valjda ne očekuje od mene razumijevanje i savjete.... Napominjem da je prije 10 godina prekinuo četverogodišnju vezu - bili su zaručeni, kupio je stan za zajednički život, ali shvatio je da nisu jedno za drugo. Nakon toga imao je niz nekakvih kratkih "veza"-pokušaja. Moj problem je što se već 5 mjeseci od kada je otišao ne mogu sabrati, život mi je agonija, zaista sam vjerovala da me voli i da imamo zajedničku budućnost, ta godina je bila puna nježnosti i lijepih dana, osjećam se izdano, poniženo .. Stojim u mjestu i ljuta sam na sebe jer mi je nakon svega stalno u glavi ....

Stojite u mjestu i ljutite se na sebe umjesto da se naljutite na njega dovoljno da vas to makne s mjesta. Hajdemo pobrojati neke činjenice. Ostavio vas je nekoliko puta. Prevario vas je. Ne prihvaća vaše godine niti podržava vaša nastojanja da imate dijete. Uskoro će postati otac, i to loš, jer već sada bježi od odgovornosti. Svoje vrijeme i prostor uvijek stavlja ispred odnosa s drugom osobom, o čemu mogu posvjedočiti bivša zaručnica, vi, majka njegovog djeteta, a vjerojatno i mnoge druge.

Zapravo je teško razumjeti što vas drži vezanom uz njega. Prestanete li se na trenutak baviti njime i zagledate li se u sebe, možda ćete otkriti da se niste zaljubili u njega nego u svoje osjećaje čarobnosti i savršenstva, svoje nade i fantazije o životu s njim, kakav biste mogli imati samo kad bi on… Bio netko drugi?

Nisam pristalica one da "vuk dlaku mijenja, ali ćud nikad". Smatram da se ljudi mogu promijeniti, i da to čine onda kada im postojeća situacija više ne odgovara. Međutim, zašto bi se on promijenio? Pa njemu zaista nije loše. Vi ga nakon svake nestašne pustolovine primate natrag. Granice vašeg strpljenja, razumijevanja i opraštanja uvijek se daju još malo pomaknuti u zamjenu za malo nježnosti i lijepih dana. U međuvremenu on može tražiti sebe, seleći se iz stana u stan, iz veze u vezu, ostavljajući za sobom slomljena srca i nerođenu djecu.

Varka je vjerovati da možete jednom u nekom idealnom scenariju dobiti samo ono najbolje od njega. Veza s njim značit će jednako tako i osjećaje izdaje i poniženosti, podnošenje njegovih premišljanja, alimentacije i erektilne disfunkcije. Možda ste u nekoj svojoj računici neke važne stavke smetnuli s uma, možda vam se čini da za odnos s njim vrijedi platiti toliku cijenu ili vam je preskupo odustati od svog 3 godine dugog sna. Da nije tako, ne biste se još uvijek ovoliko mučili. Jer vjerujem da ljudi mijenjaju ono što im više ne odgovara.