dobar danobrt za poslovno savjetovanje

Muči me i sama pomisao

« Tokofobija - strah od poroda

Iako je neka količina straha od poroda nomalna i osjećaju je sve žene, strah može biti i toliko ekstreman da žena radije izabire čitav život ostati bez djece samo da ne bi morala proći kroz iskustvo poroda, što je posebno tužno u slučajevima onih koje jako žele imati djecu. Naime, tokofobija nije "rezervirana" samo za one koji dvoje oko imanja djece.

Moj problem je što imam strah od same pomisli na porod i trudnoću. U braku sam već dvije godine i kako se bliži vrijeme da ću se morati odlučiti na majčinstvo, obuzme me veliki strah. Ja ne mogu to čak ni da zamislim, i bojim se da nikad neću moći da prevaziđem strah. Imam 22 godine. Molim Vaše stručno mišljenje!

Vjerovali ili ne, vaš problem je puno češći nego što biste pomislili. Statistike kažu da jedna od sedam žena pati od tokofobije, patološkog straha ili fobije od poroda. Osim toga, vrlo često se događa da se ti strahovi povećavaju kako se približava vrijeme u kojem bi žena trebala začeti.

Primarna tokofobija se obično započne u adolescenciji i razvije nakon slušanja neke traumatičnu i traumatizirajuću priče s poroda ili nakon gledanja snimke poroda (takve su snimke posebno besmislene u edukaciji tinejdžera jer čak niti tijekom poroda žena ne vidi takve slike). Sekundarna tokofobija razvija se nakon poroda koji je za ženu bio traumatičan. Tokofobija može biti i jedan od simptoma depresije. Strah od poroda obično je povezan sa strahom od boli, no može imati i neke druge asocijacije koje bi kroz psihoterapiju vrijedilo istražiti. Strah od poroda moguće je liječiti.

Iako je neka količina straha od poroda nomalna i osjećaju je sve žene, strah može biti i toliko ekstreman da žena radije izabire čitav život ostati bez djece samo da ne bi morala proći kroz iskustvo poroda, što je posebno tužno u slučajevima onih koje jako žele imati djecu. Naime, tokofobija nije "rezervirana" samo za one koji dvoje oko imanja djece.

Žene koje osjećaju ovakav strah obično nastoje izbjeći trudnoću. Mogu se pojaviti osjećaji odbojnosti prema seksu, gubitak seksualnog interesa i uživanja u seksu, konflikti u odnosu s partnerom, a ponekad tokofobija čak može uzrokovati prekid veze. Žene koje pate od ovog straha mogu postati opsjednute kontracepcijom, pa se često događa da čak i kombiniraju razne metode kontracepcije da bi se dodatno osigurale od začeća. Neke se podvrgavaju sterilizaciji. Ukoliko se ipak odluče na trudnoću, strah od porođajne boli često ih tjera da zatraže carski rez i onda kada on nije medicinski opravdan. Neke žene zbog ovog straha prekidaju trudnoću, čak i onda kada jako žele dijete. Neke na kraju ipak rađaju prirodnim putem, no uz ogromnu psihološku štetu. Radi se, dakle, o ozbiljnom problemu s kojim se svakako valja pozabaviti.

Ženama koje pate od tokofobije potrebna je pomoć, podrška i razumijevanje, no često nailaze na osudu okoline. Često ih se optužuje za hladnoću i sebičnost jer vlada opći stav da bi sve žene trebale s radošću gledati na iskustvo poroda jer je to najprirodnija stvar na svijetu. Zbog toga se njihov strah trivijalizira ili sramoti. To može dovesti do osjećaje krivnje, srama, neadekvatnosti ili bijesa, što nimalo ne pomaže cijeloj situaciji.

Drago mi je da ste mi uputili ovo pismo i mislim da je jako dobro da ste spremni o svom strahu govoriti. Ima žena koje, zbog straha od osude okoline, svoje strahove ne žele podijeliti čak niti sa svojim suprugom. Zato se često i stječe dojam da su u svom strahu usamljene i čudne. A iznimno je važno da sve mi žene dignemo svoje glasove.

Sklona sam tumačenju da nehuman sistem porađanja u našoj kulturi doprinosi razvoju ovih strahova. Puno je toga potrebno promijeniti da bi se ženama vratilo ono što im pripada: samopouzdanje i kontrola nad vlastitim procesom poroda. Neadekvatna "pomoć" u rodilištima traumatizira majke, koje svoju traumu kroz priče šire dalje. Najtraumatičnije priče se najglasnije prepričavaju i stječe se dojam da su svi porodi zastrašujući. Mislim da upravo zbog premalo vlastite kontrole u rađaonici, žene preuzimaju kontrolu tamo gdje je još imaju - prije začeća.

Sada kada malo bolje razumijemo podlogu ovog problema, hajdemo se usmjeriti na rješenja.

Najprije bih vam savjetovala da osvijestite koliko je vaša želja da imate dijete autentična i stvarno vaša, a koliko se radi o pritisku i očekivanjima okoline. Samo su vam 22 godine. Možda još niste spremni, a ovaj vas strah čuva od toga da vam se nametne nešto što (još) ne želite. Mnoge žene će vam potvrditi (uključujući i mene samu) da je iskustvo poroda sitnica naspram silne odgovornosti, zadaća i briga koje će vam sjesti u krilo u trenutku kada postanete majka. Majčinstvo je pretežak zadatak da biste dopustili da ga za vas izabere netko drugi. Dopustite sebi da nemate djece, prihvatite svoje dvojbe i poštujte ih. A kada budete spremni, sjetite se podatka da ponekad ogromna želja za imanjem djeteta može nadjačati tokofobiju.

Razmislite o alternativama. Rađanje nije jedini način da postanete majka. Možete poželite usvojiti dijete - to je jedan od najhumanijih činova.

Ako ste sigurni da želite bebu, možete iskušati neki od sljedećih prijedloga.

Mnogim ženama pomaže edukacija. Steknite što više znanja o onome što vas plaši. Vrlo često se žene na porodu šokiraju upravo zbog toga što ne znaju što mogu očekivati. Ako saznate što se sve događa tijekom poroda, moći ćete točno locirati što vas najviše plaši. Ukoliko je to bol, možete zatražiti epiduralnu anesteziju (iz vlastitog iskustva: bol u potpunosti nestaje, čak sam malo i odspavala).

Slušanje traumatičnih priča s poroda mogu porod podsvjesno asocirati s nečim čega se treba bojati. Katkad u razbijanju ove veze može pomoći hipnoza u kojoj se trudnoća i porod povezuju s puno pozitivnijim slikama i osjećajima. Na taj način porod može postati nešto uzbudljivo, a ne zastrašujuće.

Prikupite pozitivne priče i statistike o porodu (9 od 10 poroda prođe bez ikakvih problema; neke žene uživaju u porodu; tijekom poroda žena može doživjeti orgazam; izlučuju se endorfini - hormoni sreće i euforije; ima i vrlo kratkih i potpuno bezbolnih poroda). Naime, često čujemo samo horor-priče s poroda, takve se najviše prepričavaju. A zapravo većina žena izjavljuje da je porod prošao bolje nego što su očekivale. O sebi vam mogu reći da sam se toliko bojala poroda unaprijed, da se ništa što se tamo događalo nije moglo ni približno mjeriti s mojim zastrašujućim fantazijama. Ili što kažu "Rode" - pripremite se na mogućnost da bi vam se moglo i dopasti!

Često je strah od poroda povezan sa strahom od gubitke kontrole. Ne znate unaprijed kako će porod teći. Očekujete bol koju ne poznajete. Nemate povjerenja u liječnike. Užasno je teško podnositi toliku količinu neizvjesnosti. Kada žena na porodu ima osjećaj da je izgubila kontrolu, povećava se šansa da razvije posttraumatski stresni poremećaj, postpartalnu depresiju i da kasnije ima teškoća u povezivanju sa svojim djetetom. Zadržavanje neke količine kontrole nad tijekom poroda pomaže. Možete se dobro raspitati, prikupiti informacije i izabrati ginekologa, babicu i humano rodilište u koje ćete imati povjerenja. Možete dogovoriti tijek i vrstu poroda, izabrati što želite, a što ne.

A možete odlučiti i pustiti kontrolu nad stvarima koje su veće od nas jer baš kao i smrt, donošenje novog života leži u rukama nekih viših sila. Ako ste duhovna osoba, može vam pomoći vjera i spiritualnost.

I na kraju, možete porazgovarati s psihoterapeutom koji će vam pomoći da razumijete svoj strah, osvijestite svoje istinske želje i donesete najbolju odluku za sebe. Iako biste se kroz psihoterapiju puno bavili ovom neugodnom temom koju vjerojatno najradije izbjegavate, ona bi vam mogla pomoći da kreirate život koji želite, s djecom, ili bez njih.