dobar danobrt za poslovno savjetovanje

« Majka mi je tek nedavno umrla, a otac se već oženio

Prije 18 mjeseci iznenada mi je umrla majka . S ocem sam bila u dobrim odnosima i pomagala mu koliko mi je to vrijeme dopuštalo, svatko živi u svom kućanstvu. Kako nije uspio dobiti dom za umirovljenike, iako je teško bolestan oženio se ništa mi ne govoreći, tajno. Za mene i moju obitelj to je bio veliki šok. Moj otac ima 77 godina, stan i dobro je materijalno situiran, ta osoba je mlađa 12 godina od njega. Ja ne želim više kontaktirati s njime niti upoznati tu osobu. Ono malo što smo u kontaktu osuđuje me što ne želim upoznati njegovu ženu, ali to ne žele ni moj suprug ni kći, još uvijek nisam preboljela moju mamu. Teško mi je i ne mogu shvatiti da me je vlastiti otac tako izigrao, on uopće ne shvaća da ja ne bi razumno reagirala kada bi se susrela sa tom ženom i sa njime. Kada pokušavam sa njime razgovarati i objasniti mu svoje osjećaje on ih jednostavno ignorira kao da je sve to normalno što je on napravio. Kako sada postupiti, noćima ne spavam, imam problema sa srcem, ne želim više kontaktirati sa ocem makar mi je užasno teško, jer nikada neću prihvatiti tu ženu. Kako dalje, zanima me samo da li sam u pravu ili previše osjećajna.

Prošla je godina i pol od smrti vaše majke. Još uvijek tugujete i beskrajno vam nedostaje. Čini vam se da rana koju je zadao taj gubitak nikada neće zacijeliti. I potpuno vam je nevjerojatno, i vrijeđa vas činjenica da je vaš otac tako brzo prešao preko svega da se uspio, u ovako kratkom vremenu, čak i oženiti! Mora da je to bio šok. Strašno ste se naljutili i ne želite mu nikada oprostiti.
Moja je sumnja da se sva vaša tuga zbog gubitka majke sada prelila u ljutnju prema ocu - naprosto zato što je lakše ljutiti se nego tugovati. U ljutnji smo snažni i moćni. U tuzi smo slabi i bespomoćni, baš kao i pred smrti. Tako si objašnjavam ovo vaše stanje. Vjerujem da vas vaša velika tuga i odanost prema majci sprečava da velikodušno volite svog oca. Jer ja, kao osoba sa strane, ne vidim razloga da to ne činite.
Iskreno ću vam reći, divim se ljudima poput njega. Ljudima koji će svoj život živjeti, ali zaista živjeti, do posljednjeg daha. Ljudima koji su spremni riskirati osudu okoline, slušajući svoje srce. On je znao da ćete ga osuditi. Zato vam je i tajio. No ako pogledamo ovaj slučaj čak i iz stroge kršćanske perspektive, ovo što je učinio nije grijeh. "Dok nas smrt ne rastavi…", obećao je.
Zbog odanosti svojoj majci možda teško možete jasno vidjeti ovu sliku. Ali zamislite da se radi o vašoj najboljoj prijateljici, da je utučena jer je izgubila muža. Što biste joj poželjeli? Da njezin život također prestane? Ili da živi dalje, prigrli što joj se pruža, dobije novu šansu? Biste li joj željeli samoću? Da napusti svoj dom i preseli se u instituciju u kojoj će čekati kraj? Ili biste se radovali kada bi našla prijatelja, suputnika, možda čak i novu ljubav?
Ljuti ste na očevu novu ženu, na želite je upoznati, niti joj ikada pružiti priliku, kao da je kakva zla ljubavnica koja vam je otela oca. No ja ne vjerujem da je na taj način ikada moguće ikoga oteti. Protivim se ideji posjedovanja kao takvoj. Svi mi biramo i imamo pravo izabrati s kim ćemo dijeliti život i taj izbor činimo iznova svaki dan. Ne zaboravite, vaš je otac birao vašu majku do kraja njezinog života. Sada to više, na žalost, nije moguće.
Je li vam palo na pamet da je uz vašeg oca sada možda pametna, draga i topla žena koja je poželjela biti uz njega jer je u njemu znala prepoznati iste kvalitete kao i nekad davno vaša majka? Možda biste u svom srcu mogli pronaći dovoljno velikodušnosti da se veselite što je ponovo voljen.
Nedavno ste izgubili majku, a sada gubite i oca. Napustili ste ga zbog njegovih izbora na koje ima pravo. Možda je pogriješio, ali tko smo mi da znamo bolje? Ljudi koji nas vole ne trebaju nam da nas savjetuju, da nam sude, dopuštaju ili brane. Trebaju nam da se raduju s nama kad smo sretni i da budu rame za plakanje kad shvatimo da smo pogriješili. Kako god bilo, vaš otac vas treba. Donesite odluku s kojom ćete moći živjeti jednom kada i njega više ne bude.